struka(e): lingvistika i filologija

označitelj (franc. signifiant), glasovni dio jezičnoga znaka, slijed fonema, odn. glasova koje neizostavno povezujemo s nekim pojmom, tj. označenim. Termin je u suvremenu lingvistiku uveo F. de Saussure. Svojstvo je označitelja njegov psihički (a ne materijalni) karakter. U označitelju se odražava temeljno načelo jezičnoga znaka, njegova arbitrarnost (proizvoljnost), što je obilježje sveze između označitelja i označenoga.

Citiranje:

označitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 1.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/oznacitelj>.